Iz kupaonice su doprli zvuci povraćanja i to me je još više potaknulo da se uhvatim za glavu. Ova glupa migrena me mučila od ranog jutra. Da ni ne spominjemo u kakvom je stanju kuća bila! Slijedi mi stogodišnja kazna kad mama vidi da smo uništile kuću to temelja. Ako ne popuši foru da je kroz kuću prošlo krdo pomahnitalih hipogrifa, mislim da će shvatiti da smo cure i ja jučer imale tajni tulum koji se oteo kontroli, kao i naša samokontrola prema alkoholu. Ne samo da smo sve pet bile pijane ko guzice, nego smo još k tome bljuvale ko što zmaj riga vatru!
“Imamo li još Aspirina?” tupo je upitala Jill.
“Ne, Samantha je posljednja tri strpala u usta prije no što se onesvjestila.” rekla je Haley u polusnu.
U kuhinju se dogegala Chelsea koja je upravo obavila ritual bljuvanja. Nećemo ni spominjati po koji put, kao ni činjenicu da se toliko napila da se izpovraćala pokraj WC-a, a ne u njega. Kao razlog je navela taj da sve oko sebe vidi troduplo tako da nije znala koja WC školjka koju vidi je prava. Moja sućut Chelz!
“Mama će poludjeti.” rekla sam, suočena s istinom. “A tek Joanna! Ajme, mogu se početi pakirati za Azkaban!”
“Smiri se C.!” rekla je Samantha. “Ti nisi ništa kriva! Mi smo te koje su organizirale tulum i dopustile da se zakuha.”
“Neću dopustiti da vi preuzmete krivicu!” odmahnula sam glavom i migrena mi se odmah povećala. “Ja sam jednako kriva kao i vi! Pa niste mi vi nalijevale plamenviski u usta i tako me opile skupa sa sobom!”
“Čija je glupa ideja bila da napravimo taj tulum?!” glasno upita Jill, držeći se za glavu.
Haley, Samantha i ja smo se okrenule prema polumrtvoj Chelsei.
“A ne! Da se niste usudile mene okriviti za ovaj rusvaj!” branila se ona. “Ja sam predložila da napravimo tulum, a ni vi se niste baš opirale toj zamisli!”
“Sve smo podjednako krive!” rekla je Haley.
Tad su u kuhinju ušli Alex, Ryan, Bastian, Johnny i James. Nas petoro i njih petorica smo zapravo bili krivi za kaos koji je vladao u kući. Razlika je bila u tome što su dečki bili trezni, a nas je mučio mamurluk.
“Evo cure, sad ste okusile divan svijet hrpe promile u vašoj krvi!” morao je Bastian, Jillin najbolji prijatelj, biti sarkastičan.
“Hales, poljubio bi te, ali ne želim da me zapuhne zadah alkohola.” namignuo je Johnny svojoj curi kojoj njegova dosjetka nije bila zabavna.
“Chloe, tulum je bio stvarno genijalan!” smijao se i James, Samanthina tiha patnja, jer je i njega kao i ostale dečke sve ovo zabavljalo. “Tek sad shvaćam što to znači biti mrtav-pijan!”
“Ne brini, pomoći ćemo vam da sredite kuću prije no što dođu tvoji doma!” tješio me Alex, Jillin brat.
“Daj me podsjeti...kako ste uopće izmamile starce iz kuće?” zanimalo je Ryana.
“Ja sam zamolila tatu da ih pozove k sebi na večeru, a s obzirom da sam znala kako će se gospodin Candler i moj tata zapričati, pretpostavila sam da će im ponuditi da prespavaju što se očito i dogodilo.” objasnila je Haley.
“Da, svi su otišli na večeru u Janein restoran, a onda k Haleynim doma.” dodala je Samantha.
I tek što je to rekla, nas desetoro smo začuli zvuk otvaranja ulaznih vrata kuće i u kuhinju su stupili Joanna, moji roditelji, Chelseini roditelji, Haleyin tata i Jane, svi do jednog bijesni zbog prizora koji su zatekli...
*****
“Chloe, ovo od tebe nisam očekivala!” pjenila se moja mama. “Urušiti kuću u jednoj noći zbog lude pijanke i nedopuštenog tuluma?!”
“Alice, dušo...nema svrhe vikati na nju.” stavio je tata ruku na mamino rame i tapšao ju, a ona ga je ljutito pogledala. Tata se nije dao smesti. “Šteta je počinjena, Chloe i njezino društvance su počistili kuću i mislim da joj je ovo zadnji put da se ovako nešto dogodilo, je li Chloe Anne?”
Namrgodila sam se jer me tata nazvao punim imenom, ali sam ipak kimnula glavom. Mama i dalje nije popuštala.
“Gledaj mama...stvarno mi je jako, jako žao što smo to uradili!” ispričala sam se po stoti puta. “Ovako nešto više nikad neću ponoviti i tako mi svega, ovo mi je prvi i zadnji put da sam se napila!”
“I bolje da ti je jer ako te još jednom ulovim da si popila i kapljicu alkohola, sljepit ću ti jezik za nepce i to doživotno pa tako više nikad ništa nećeš moći piti!” zaprijetila mi je mama, mašući kažiprstom meni ispred nosa. “Sad više nisam uopće sigurna imam li povjerenja u tebe da te ostavim samu doma. Haleyn otac je pozvao Georgea na neki seminar o novim vrstama napitaka za liječenje magičnih bolesti koji se održava sljedećeg tjedna u Finskoj, ali s obzirom na okolnosti... Mislim da nećemo ići!”
“Ali tati je ovo jedinstvena prilika!” pobunila sam se. “Morate ići!”
“I ostavimo tebe samu, pa da zateknemo kuću u ruševinama? A-a, ne bi išlo!”
“A što kažete na ovo: Chloe pošaljete kod Southwoodovih na praznike, a mi lijepo otiđemo u Finsku?” predložila je Laura. Svi smo je u čudu pogledali. “Meni se to čini ko dobra ideja! Bit će pod nadzorom, a mi ćemo u miru moći otići na taj tatin seminar! Osim toga, čula sam da su finski dečki vrlo dobro građeni...”
“To čak i nije tako loša ideja!” promrmljala je mama. “Hm...moram kontaktirati s Peterom Southwoodom i vidjeti slaže li se on.”
Mama je izjurile iz kuhinje, očito napisati pismo Jillinom tati. Tata je slegnuo ramenima i vratio se u svoju radnu sobu. Laura mi se nasmijala.
“A sad sestro...pošto sam te izvukla iz nevolje, mislim da zaslužujem ćuti detalje s tog vašeg tuluma!” namignula mi je, a ja sam se zacerekala.
*****
Pošto su se Haley, Samantha i Chelsea za kaznu morale vratiti kući jer su ih roditelji zatekli pijane, a dečki su i ovako i onako došli samo na tulum, pa su se i oni vratili doma, Jill i ja smo jedine ostale u Hogsmadeu. Moja mama se dogovorila s Jill da neće spominjati njezinom tati tulum iz pristojnosti jer je pristao da ja dođem k njima za vrijeme dok su moji na seminaru u Finskoj.
Sljedećih tjedan dana smo Jill i ja izbjegavale moju mamu koja nikako nije mogla preboljeti činjenicu da smo njoj iza leđa napravile tulum koji je zamalo uništio našu kuću. Uglavnom smo izbivale i smicale se po Hogsmadeu. Napokon u subotu kad su moji trebali otputovati u Finsku (Laura je bila presretna što će ljeto prije odlaska na svoju prvu godinu u Hogwarts, provesti u inozemstvu), Jill i ja smo se spakovale i letiprahom otputovale u London, Jillinu obiteljsku kuću.
“Hej, došle ste!”
Jill i ja smo izašle iz kamina u dnevni boravak Southwoodovih. Na kauču ispred kamina su sjedili Bastian i Alex. Dnevni boravak je bio stvarno lijep. Nije bio moderan, već je imao satinski antikni namještaj, a zidove je krasila nježna nijansa zelene boje. U svakom kutu prostorije je bio mali stolić s vazom cvijeća. Sve u svemu, prostorija se doimala stvarno ugodnom.
Alex je ustao s kauča i zagrlio Jill.
“Dobrodošla kući sestro!”
“Alex, nemoj mi se sad raspekmeziti!” nasmijala se Jill i okrenula po prostoriji. “Hej Bastiane! Nego...gdje je Oliver?”
“Ma, znaš njega: red, red, mir, tišina i disciplina!” odmahnuo je rukom Alex. “Na poslu je, danas mu dolazi inspekcija pa je nervozan. Bok Chloe!”
Uzvratila sam mu pozdrav i Alex se nasmješio otkrivši tako svoje savršene zube, a do izražaja su došle i njegove divne, plave oči. Tek sad sam shvatila što je Jill mislila kad je rekla da se cure ljepe za njenog brata. Alex je pravi komad...ah, šteta šta sam sretno zauzeta!
“Dođi Chloe, ti ćeš spavati u mojoj sobi!” mahnula je glavom Jill, dajući mi znak da ju slijedim.
“Zapravo...” progovorio je ponovno Alex, a Jill i ja smo ga pogledale, “...tata je Chloe pripremio sobu na tavanu. Onu u kojoj si ti spavala kad si bila mala.”
Jill je slegnula ramenima i okrenula očima. Izašla je iz dnevnog bravka i došla u prostoriju koja je služila i kao kuhinja i kao blagavaonica. Niže se prostorija sužavala tvoreći tako svojstveni hodnik koji vodi prema ulaznim vratima kuće. Mi smo se okrenule na drugu stranu i ja sam slijedila Jill uz stepenice koje su se nalazile odmah s desne strane vrata dnevnog boravka.
Stale smo na prvom odmorištu. Tu su se nalazila dvoja vrata. Jill je ušla na ona lijeva i ušle smo u njezinu soba koju definitivno nisam tako zamišljala. Jill je spustila kovčege nasred sobe i nasmješila mi se.
“Vjeruj mi, nisam ja birala boju zidova.”
Namignula sam joj; valjda je Jill mislila kako smatram njezinu sobu djetinjastom zbog blage nijasne roze boje na zidovima, ali soba je imala udoban ambijent.
“Hajde, idemo te smjestiti u tvoju sobu!”
Izašle smo iz Jilline sobe i prije no što smo se stepenicama uputile na drugo odmorište, Jill mi je rekla: “Ova soba nasuprot moje je Oliverova.”
Na sljedećem odmorištu su također bila dvoja vrata, jedna od Alexove sobe, a druga od kupaonice. Jill je rekla da njezin otac ima sobu u prizemlju. Napokon, na trećem odmorištu je bila sobu u kojoj ću ja boraviti sljedećih nekoliko dana. Ova je definitivno bila uređena kao za neku malu djevojčicu, a Jill mi je rekla da je to njezina bivša soba, ali da njezin otac nikad nije želio da se ništa u toj sobi mijenja. Inače ta soba služi za goste koji žele prespavati.
“Ti se raspakuj, a onda poslije možemo jesti.” rekla je Jill. “Stvarno sorry zbog sobe i svih ovih igračka u njoj.”
“Nema veze, i ovako ću u sobi samo spavati, jel?” namignula sam joj.
“Pa naravno, dane ćemo provoditi tulumareći, ali ovog puta bez alkohola!” zacerekala se Jill.
|