nedjelja, 12.08.2007.

I Could Fall In Love With You

Iz kuhinje sam uzela neško eklera i pivoslasca te sam umjesto u Veliku dvoranu na ručak kao svi otali, odjurila do jezera gdje sam se trebala neći s Ryanom. Trčala sam preko perivoja dok se moja kosa vijorila za mnom na jesenskom povjetarcu. Vani je bilo toplo i sunčano unatoč tome što je noćas padala kiša.
“Bok!” uspuhano sam pozdravila Ryana koji je sjedio u hladovini breze uz Crno jezero.
Nisam ništa više rekla; samo sam sjela pored njega u tišini i izvadila eklere i dvije boce pivoslasca. Ryana je to nasmijalo.
“Pobrinula si se za ručak?”
Pokušala sam se nasmješiti, ali nisam u tome uspjela. Iako je Ryan djelovao normalno, imala sam osjećaj da i njega nešto muči. Uzdahnula sam.
“Moramo razgovarati.” slučajno rekosmo Ryan i ja uglas.
To nas je oboje nasmijalo.
“Ti prvi.”
“Ne, ti prva.”
“U redu.” kimnula sam glavom. “Moram ti nešto priznati.” Napravila sam malu stanku. “Alex i ja smo se poljubili.”
“Alex Southwood?” upitao je Ryana bezbojnim glasom.
“D-da.” promucala sam. “I rekao mi je da je zaljubljen u mene.”
Ryan nije ništa rekao, samo je zurio pred sebe. Nakon nekoliko minuta u tišini, ipak je progovorio.
“A ti? Jesi li ti zaljubljena u njega?”
Slegnula sam ramenima.
“Ne znam.” bila sam iskrena. “Nešto osjećam za njega, ali ne znam što. Ne znam je li to samo čista privlačnost, čista kemija ili nešto više! Ljubav...nemam pojima!”
Ryan se nasmijao. Bolje rečeno, pukao se smijati.
“Ironija. Čista ironija.” rekao je on kroz smijeh. Zaprepašteno sam ga gledala. “Chloe, i ja sam upoznao jednu curu koja mi se jako sviđa.”
“Khm...sviđa?” blago sam se osmjehivala jer je Ryan bio u pravu: ovo je čista ironija.
“Hm, da.” zamišljeno reče Ryan. “Zove se Louise Bennigton. Upoznali smo se ovo ljeto u Španjolskoj.”
“To je ona Griffindorka?” upitala sam ga, shvaćajući koliko je ovo zapravo smiješno.
“Da i stvarno je divna osoba.” kimnuo je glavom Ryan. “Misliš li...”
“Mislim li da smo se ovo ljeto oboje odljubili jedno od drugoga i zaljubili u nekog drugog?” nasmijali smo se oboje. “Da, mislim.”
Ryan je otpio gutljaj pivoslasca i legao na travu. Ja sam slijedila njegov primjer te legla do njega.
“Ti i Louise...jeste se...hm, mislim...”
“Da, jesmo: poljubili smo se. Pa zapravo smo se čitavo vrijeme u Španjolskoj ponašali kao da smo u vezi, iako je ona tek jučer raskinula sa svojim dečkom.” rekao je Ryan, zureći u nebo. “Gledaj Chloe, stvarno te nisam želio prevariti ili nešto takvo. Ovo s Louise i sa mnom se jednostavno dogodilo. Stvarno me krivnja izjedala.”
“Znam kako ti je.” rekla sam prisječajući se kako noćima nisam spavala zbog poljupca s Alexom. “Jesi sretan s njom?”
“Jako.” priznao mi je Ryan. “Louise je stvarno...čarobna. A ti? Što ćeš dalje s Alexom?”
“Vidjet ćemo. Rekla sam mu da se moramo naći večeras u Sobi potrebe da raspravimo neke stvari.”
“A nas dvoje? Što ćemo mi?” ponovno se uspravio Ryan iz ležećeg u sjedeći položaj.
“Meni se čini da mi i ovako i onako nikad ne bi bili dobar par.” rekla sam i dalje zureći u azur. “Imam osjećaj da bi se nas dvoje bolje slagali kad bi bili samo prijatelji.”
“Misliš...ko i prije, jel?” nasmijao se Ryan.
Sad sam se i ja uspravila.
“Da, ko i prije.”
Ryan je ustao, pa sam i ja učinila isto. Pružio mi je ruku i rukovali smo se, a potom i izgrlili. Na kraju me poljubio.
“Ovo je samo poljubac za rastanak.” objasnio je.
“Bok Ryane i prenesi Louise moje pozdrave!” mahnula sam mu na odlasku.
“Naravno, a ti poruči Alexu da bude dobar prema tebi, inače ću ga ugušiti u snu!” dobacio je Ryan.

*****

Pogedala sam na ručni sat. Bila je minuta do ponoći. Potrčala sam koliko su me noge nosile te sam se napokon zaustavila ispred Sobe potrebe. Kad su se kazaljke na mom satu napokon poklopile na brojci 12, ušla sam unutra. Soba je nalikovala na moderno opremljen dnevni boravak, a Alex je sjedio u naslonjaču pored kamina. Ja sam sjela u susjedni naslonjač i Alex me pogledao.
“Onda...o čemu si ti to željela razgovarti sa mnom? Mislio sam da te ne zanimam ja jer imaš Ryana.”
“Ryan i ja smo prekinuli.” rekla sam mu što ga je vidno oraspoložilo. “Shvatili smo da smo se preko ljeta jedno od drugog odljubili. Osim toga, Ryan se zaljubio u drugu curu, a ja...”
“Što ti Chloe?” upitao je odmah Alex.
“Ja sam shvatila da, unatoč poricanjima, nešto osjećam za jednog komada Alexa i mislim da sam voljna pokušati s njime.” rekoh nasmijano.
“Komad Alex?” nacerio se on. “On je sigurno neki frajer.”
“Frajer koji, nadam se, će me voditi na spoj u Hogsmade.” namignula sam mu.
“Definitivno.” rekao je Alex, ozarenog lica.
“E pa onda...” polako sam ustala i sjela k njemu u krilo. “Do tad ima još tjedan dana. Što ćemo raditi u međuvremenu?”
Poljubio me i ovog puta sam mogla bez grižnje savjesti uživati u poljupcu.
“U međuvremenu smo samo jako dobri prijatelji.” šapnuo mi je.
“Koliko dobri prijatelji?” upitah.
“Ovoliko.”
I opet me poljubio.

*****

Jill, Bastian i Samantha su se cerili od uha do uha.
“Što je tako smiješno?” upitala sam.
“Činjenica da ste ti i Ryan bili u vezi, ali ste se ipak drpali s drugim ljudima.” sarkastično odvrati Bastian. “Čisti preljub!”
“Ajde šuti Basty!” udarila sam ga po glavi. “Jill, mislim da je vrijeme da njemu nađemo nekakvog komada ili će ostati samac do kraja života!”
“Slažem se!” nasmijala se Jill te smo se pljesnule dlanovima. “Nego Chloe...jesi ti čula s kim hoda naša Sam?”
Pogledala sam Samanthu koja se crvenila.
“Sretnik se zove James Bennet!” objavila je Jill.
“Samantha, ti napaljenkušo!” nasmijala sam se i zagrlila ju. “Svaka čast, baš sam sretna zbog tebe!”
“Čini se da stvari polako idu na svoje mjesto... rekao je Bastian.
“Ili će barem ići kad i ti više ne budeš samac!” nacerila se Jill.

- 15:54 - Komentari (29) - *

subota, 04.08.2007.

Peron 9 i 3/4, Hogwarts Express i Hogwarts škola

Sljedećeg dana za doručkom nitko nije ništa spominjao u vezi sinoćnjih događaja. Jill, Alex i ja činili smo sve da izbjenemo tu temu. Za doručkom smo se lažno smijali i govorili o glupostima poput vremenu. Pošto je gospodin Southwood bio prezauzet, Oliver nas je otpratio na King’s Cross. U auto do tamo, Jill, Alex i ja smo se natiskali na stražnjem sjedalu jer je Oliver stavio svoje spise i aktovku na suvozačko mjesto.
“Chloe!” dozvala me mama kad sam ju srela na peronu 9 i 3/4.
Laura je stajala pored nje i ja sam ih pošla zagrliti. Alex se pridružio svojim prijateljima sa sedme godine, a Jill se pridružila Samanthi i Chelsei u vlaku.
“Tata te pozdravlja, ali nije mogao doći.” ispričala se mama. “Finci misle da ti je otac genije i hoće ga da održi par predavanja na Sveučilištu o čarobnim napitcima za genijalce. Pristao je uzeti taj posao, ali samo ovo polugodište tako da se nećemo vidjeti do Božića. Tek se tad vraćamo kući iz Finske.”
“Pa to je odlično!” rekla sam ushićeno.
“Naravno da jest, znaš kakav ćemo tek honorar za to dobiti!” namignula mi je Laura.
“Laura!” naljutila se mama. “Novac uopće nije bitan.”
“Pa onda te neće smetati ako zatražim povećanje đeparca?” zacerekala se Laura.
“Chloe!” ponovno sam čula da me netko doziva.
Okrenula sam se i vidjela da iza mene stoji Ryan. Pohrlila sam mu u zagrljaj i uputila mu dug i snažan poljubac. Kad sam se napokon odvojila od njega, Ryan me je iznenađeno pogledao.
“Očito sam ti jako nedostajao!”
Nasmijala sam se. Laura je pozdravila Ryana i potom otišla pozdraviti sestru Hanne Abbot s kojom si je bila dobra.
“Ryane, stvarno mi je drago da te vidim!” nasmijala se moja mama. “Chloe, zašto ovog dragog dečka češće ne pozivaš k nama?”
“Zato jer me onda new bi ispitivala ovakva pitanja.” odgovorila sam joj. “Gle mama, Ryan i ja idemo u vlak. Pozdravi tatu i vidimo se za Božić!”
“Chloe, obavezno pripazi na sestru!” doviknula mi je mama dok sam ja vukla Ryana za sobom prema vlaku. “I svakako mi javi u koji dom je upala!”
Mahnula sam joj i uskočila u vlak te odmah naletjela na Haley.
“Bok Joie!” zagrlila sam ju.
“Hej C.!” nasmješila se. “Stvarno mi je žao što me tata odvukao kući nakon onog tuluma! Trebale smo ostati cure i ja kod tebe cijelo ljeto. Stvarno sorry!”
“Ma nema veze, ja sam i ovako i onako išla k Southwoodovima pa je ovo ljeto na kraju ipak ispalo dobro.” odmahnula sam rukom.
“Nego...Chloe, Ryan...hoćete ići k nama u kupe ili želite biti sami?”
Ryan i ja smo samo slegnuli ramenima, pa nas je Haley povela do kupea u kojem su bile Jill, Chelsea, Isabell i Samantha kojoj sam odmah pohrlila u zagrljaj.
“Ajme Sam, tako mi je drago da te vidim!” rekla sam joj.
“Ryan, prijatelju daj dođi ovamo!” vikao je Bastian iz susjednog kupea u kojem su bili on, Johnny, James i Alex.
Ryan se okrenuo prema meni.
“Neće ti smetati ako otiđem k dečkima u kupe?”
“Nema frke! Pa nisi tetkica da sjediš s nama u kupeu i slušaš ženske razgovore!” rekla sam mu, a on me poljubio u ćelo i prošaputao mi: “Volim te!”, a po izrazu Alexova lica, zaključila sam da je to čuo.
Nisam se obazirala. Ušla sam k curama u kupe i zatvorila vrata da možemo u miru istračati sve koga treba.

*****

“Moramo razgovarati!” šapnuo je Alex na putu prema ravenclawskoj društvenoj prostoriji i povukao me u malo i trošno spremište za metle dok je ostala grupica Ravenclawaca nastavila prema društvenoj prostoriji.
Alex je svojim štapićem osvjetlio spremište za metle i tek sad sam shvatila koliko je to malo. Alexovo i moje tijelo bilo su priljubljeno jedno uz drugo. On me pogledao u oči, a nakon par sekundi i poljubio. Iako mi se poljubac jako svidio, odmaknula sam se od njega (barem onoliko koliko su mi to prilike dopuštale).
“O čemu si želio razgovarati?” upitala sam.
“Kad misliš ostaviti Ryana?” upitao me potiho da nas netko ne čuje.
“Kako to misliš?” zbunjeno sam upitala. “Tko ti je rekao da ću ga ostaviti?”
“Pa ako misliš biti sa mnom, valjda moraš najprije raskinuti vezu s Ryanom!” rekao je Alex.
“Ali ja nikad nisam rekla da želim biti s tobom!” planula sam, ali mi je Alex stavio prst na usne kako bi me utišao.
Tad me opet poljubio (po tko zna koji put), no ovog puta se nisam oduprijela.
“Sad mi reci da ti se ovo nije svidjelo!” šapnuo mi je Alex.
“S-svidjelo mi se!” šapnula sam i ja i pod svijetlom njegova štapića, spazila sam da se Alex cereka.
“Eto vidiš, a osim toga...znam da i ti osjećaš za mene barem trunkicu onoga što ja osjećam za tebe. Također...i kemija je tu.”
Otvorila sam usta da nešto kažem, ali sam na kraju zašutjela. Ugrizla sam se za usnicu i drhtavim glasom mu se obratila.
“R-Ryan je moj dečko.”
I tad sam uplakana izašla iz spremišta.

*****

Tu večer dok su ravenclawci slavili u društvenoj prostoriji početak nove školske godine, ja sam sjedila u naslonjaču pored kamina i zurila u vatru. Pridružila mi se i Laura, koja je upala u Ravenclaw, te je bila u depresiji jer još uvijek nije upoznala nikakve prijatelje. Iako sam je trebala tješiti, nisam bila u stanju jer je i mene trebao netko utješiti.
Nakon ovog danas i onog jučer s Alexom, nekako sam počela sumnjati u svoje osjećaje prema Ryanu. Ali kako je to moguće?! Pa cijelu prošlu školsku godinu sam patila za njim, a kad mi je napokon izjavio ljubav zadnjeg dana nastave, mojoj sreći nije bilo kraja. Zar je sva ta moja ljubav nestala preko ljeta ili ja zapravo nikad ni nisam bila zaljubljena u Ryana. Je li moguće da mi se uvijek sviđao Alex? Ali kako? Pa njega sam od najranijeg djetinjstva doživljavala kao Jillinog starijeg brata, kao prijatelja s kojim sam se tukla za zadnji sladoled od borovnice... Zar se iza svega toga u pozadini skrivala ljubav ili ovo što sada osjećam je prošlazna strast?
Sa zbrkanim mislima, otišla sam na spavanje...

*****

Tu noć sam loše spavala. Sanjala sam da se u spremištu za metle ljubim s Ryanom, a onda se on pretvori u Alexa te pravi Ryan upada u spremište i zatekne mene i Alexa. Sve u svemu, vrlo uznemiravajuće!
“Dobro jutro ljepotice!” poljubio me Ryan za doručkom (Alex nas je s druge strane stola promatrao).
“Bok Ryan!” pozdravila sam ga umorno.
“Gledaj, nemam vremena sad za čavrljanje, ljepotice, ali nađemo se za ručkom na našem starom mjestu pa ćemo nadoknaditi sve izgubljeno? Može?” predložio je Ryan.
“Aha.” kimnula sam glavom. “Jer imam ti nešto za priznati.”
Ryan me još jednom poljubio, a onda se pridružio Jill i Bastianu za hufflepuffskim stolom.
Ja sam pak nevoljko ustala i došla do Alexa.
“Razmišljala sam.” rekla sam mu, a on me znatiželjno gledao. “Moramo razgovarati. Nađemo se danas u ponoć u Sobi potrebe.”
I tad sam ustala i otišla. Uzdahnula sam s olakšanjem. Jučer sam shvatila neke stvari i moram to što prije riješiti.

- 18:00 - Komentari (23) - *

srijeda, 01.08.2007.

Love and some other things

“Priznaj: umireš od dosade!” rekla je Jill.
Stavila sam knjigu koju sam po stoti put iščitavala pored sebe na kauč ni ne označivši gdje sam stala.
“Nije mi dosadno. Vidiš da uživam u ovom mirnom i kišnom poslijepodnevu čitajući knjigu.” polako sam joj odgovorila.
Jill je uzdahnula i okrenula očima. Sjedile smo u dnevnom boravku Southwoodovih s nogama naslonjenim na stolić ispred nas. Jill je tupo zurila u prazno, a ja sam uživala u lakom štivu. Po vanjskom staklu prozora lijala je kiša. Prošlomjesečne sparine i vrućine koje su harale Londonom zamijenilo je kišno, vjetrovito i prohladno vrijeme. Temperatura se spustila do 15 stupnjeva Celzijevih, iako je bila sredina kolovoza. Nas dvije smo već treći dan za redom provodile u ovoj prostoriji pored kamina s toplom vatricom.
“U redu, ako tebi nije dosadno, meni jest!” prekrižila je ruke Jill.
Bilo ju je čudno vidjeti da se duri.
“Ne mogu vjerovati da ovo kažem, ali nedostaje mi Hogwarts.” promrmljala je opet Jill.
“Meni nedostaje Ryan...” zamišljeno sam rekla.
“Ryan? Tko je on? Aaa, onaj šminkerčić koji mi je konkurencija!” našalio se uvijek sarkastičan Bastian koji je upravo ušao u prostoriju, noseći u rukama dvije šalice toplog čaja od metvice.
Pružio nam je šalice i Jill i ja smo zadovoljno popile topli napitak.
“Nedostaje limuna.” požalila se Jill i okrenula Bastianu. “Priznaj Basty: ti si si ga slagao!”
“Bastiane, ne slušaju ju! Čaj je fini!”
Izbeljila sam se Jill i uputila osmjeh Bastianu. Tad je u sobu ušao i Alex i ugurao se na kauč između Jill i mene. Bastian je sjeo na naslonjač s cvjetnim uzorkom, odmah do kamina.
“Cure vidim da ste se umorile od partijanja!” bio je i Alex ciničan.
Jill mu je uputila otrovan osmjeh i popila još jedan gutljaj čaja. Alex se okrenuo prema meni.
“Hoćemo se igrati Nikad nisam...” predložio je Alex.
“Yo buzar, punoljetan si i možeš se družiti s najvećim kulerima, a ti ćeš rađe čamiti ovdje s nama klincima?” začudio se Bastian.
Alex je slegnuo ramenima i nasmijao se.
“I ja sam nekad bio klinac!”
“Oke, ja sam za! Samo da se nešto radi!” odmah se složila Jill.
“Kul!” zatrljao je rukama Alex. “Bastiane, daj nam svima donesi još čaja od metvice.”
Pola sata poslije, Jill više nije kukala da joj je dosadno, a i ona moja knjiga je ležala na kauču pored mene, zaboravljena. Igra je bila toliko napeta da nisam ni razmišljala o njoj.
“Ej, čekajte: nismo odlučili što mora napraviti gubitnik!” sjetio se Alex usred igre.
“Tko je gubitnik?” upitala sam.
“Onaj tko prvi popije sadržaj svoje čaše!” odgovorio je Alex.
“Imam ideju!” prpošno se osmjehnuo Bastian. “Gubitnik mora popiti Rigoleto!”
“Fuuuj! Što je Rigoleto?!” zgrozila se Jill, a Bastian i Alex su se zacerekali.
“Novi proizvod Freda i Georgea.” odgovorio je Bastian. “Demonstrirali su ga na kraju školske godine u Hogwarts Expressu na Malfoyju. Čim sam vidio učinak, zatražio sam dvomjesečnu dozu toga.”
“A kakav ima učinak?” sumnjičavo je upitala Jill, kao da ne želi znati odgovor.
“Nakon što to popiješ, počneš rigati puževe golaće.” zacerekao se Bastian. “Kažu da ih je na taj napitak potaknuo njihov brat Ron.”
“Znači dogovoreno je: gubitnik mora popiti Rigoleto!” pljesnuo je rukama Alex, a Jill i ja smo se nezadovoljne složile.
“U redu: ja sam na redu!” rekla sam i svi su se okrenuli prema meni. “Nikad nisam poljubila Draca Malfoyja!”
Nitko nije popio ni gutljaja. Zatim je bio Bastian na redu.
“Nikad nisam imao vezu s muškarcem!”
Jill i ja smo otpile gutljaja, a Alex i Bastian su se zadovoljno cerekali.
“Nikad nisam imala vezu sa ženom!” rekla je Jill koja je bila sljedeća na redu i sad je bio red na dečkima da otpiju gutljaj.
“Nikad nisam poljubio Chloe!” zacerekao se Alex.
Bastian i Jill su se nasmijali. Nitko nije popio gutljaj.
“Ok, opet ja!” nasmijala sam se. “Nikad nisam voljela Cho Chang!”
Jill se pukla smijati, a Alex se namrgodio i otpio gutljaj svog čaja. I tako se igra nastavljala. Svaki puta kad bi netko od nas napravio nešto što sugovornik nije, morali smo otpiti gutljaj. Na kraju je ishod bio iznenađujuć.
“Bastiane gubitniče!” nasmijao se Alex. “Hajde, pij Rigoleto!”
“Nije fer: namjestili ste mi! Ovo je urota protiv jadno Bastyja!” bunio se on.
Na kraju mu nije preostalo ništa drugo nego da se prestane buniti i popije taj Rigoleto. Nakon što je izbljuvao 11 puževa golaća, dali smo mu protunapitak te se Bastian durio na nas ostatak dana.

*****

Začulo se kucanje na vratimamoje (Jilline) sobe i unutra je ušao Alex. Zatvorila sam kovčeg i sjela na krevet te ga pogledala.
“Jesi spremna?” nasmijano me upitao i sjeo do mene na krevet.
“Da.” kimnula sam glavom i osvrnula se po sobi. “Stvarno mi je bilo lijepo zadnja dva tjedna ovdje kod vas! Nadam se da ću opet doći!”
“Naravno da hoćeš! Ja svoje prijatelje i prijateljic uvijek pozivam u goste!” nasmijao se Alex.
“Misliš Jillina prijateljica.” ispravila sam ga.
“Kako molim?” zbunio se Alex.
“Rekao si da sam ti prijateljica.” objasnila sam. “Ali ja sam Jillina prijateljica.”
“Ne znam za tebe, ali ti si na mojoj listi frendica uvršetna u tu kategoriju.” nacerio se on.
“Oh pa da, naravno!” sad sam se i ja nasmijala, osjećajući se glupo. “Ovaj...i ti si moj frend!”
“Dakle, u vezi onog što si rekla za Cho...znaš, da ju ne voliš...htio bi s tobom razgovarati o tome.” rekao je Alex.
“Oprosti ako te to povrijedilo, ali Cho i ja se nikad nisamo svađale, bez obzira što ti je ona...”
“Nije mi ona cura.” prekinio me Alex, a ja sam ga u čudu pogledala. “Odnosno, još mi jest, ali planiram je ostaviti. O tome sam i želio razgovarati s tobom. Ne želim je povrijediti, ali ne osjećam više onu žar za nju kao nekada. Na koji pristojan način cura želi biti ostavljena?”
Nasmijala sam se i to od srca. Muški! Ah, kako oni ne kuže nas žene!
“Ni jedna cura ne želi biti ostavljana. Na lijep ili ružan način.”
“Ma znam!” počešao se po glavi Alex. “Ali ne želim da me zamrzi!”
“Pa kako si prije ostavljao svoje cure?” upitah.
“To je nešto drugo.” rekao je on. “Do tih cura mi nije bilo stalo. Cho je prva cura kojoj sam rekao da je volim, iako bi sad to najrađe povukao. Nisam siguran jesam li uopće bio zaljubljen u nju ili je to bila samo kemija.”
“I sad je želiš ostaviti nekon što si joj priznao ljubav?” začudila sam se iskrenošću njegovih riječi.
“Već sam ti rekao da nisam siguran jesam li uopće siguran da ju volim.” odmahivao je glavom Alex.
“Da, ali ipak!” ustrajala sam ja i dalje. “Ne možeš ju napucati odmah nakon što si joj priznao da ju voliš jer to ne bi bilo pravedno prema njoj! Naravno, osim ako si se u međuvremenu zaljubio, ali stvarno zaljubio, u neku drugu! Jer onda moraš reći Cho da ne bi kasnije bila povrijeđena!”
“A što ako jesam?” upitao je potiho Alex.
“Što ako jesi što?” zbunjeno sam rekla.
“Zaljubio se u drugu. I to za stvarno.” prošaputao mi je Alex i približio mi se. “I što ako je ta druga...najbolja frendica od moje sestre?”
Sad mi je bio stvarno preblizu. Nosevi su nam se doticali. Osjećala sam ga kako diše. Znala sam da i njemu srce ubrzano tuče kao i meni. I pet mi se približio, toliko blizu da su nam se usnice dotakle. Nesvjesno, poljubli smo se. Ne znam ni sama je li on mene poljubio ili ja njega, ali poljubac je bio...strastven.
Sve dok u sobu nije ušla Jill. Šokirano je zastala na vratima i brzo prekrila oči rukom. Alex i ja smo odskočili jedno od drugog. Jill nam se okrenula leđima i dalje rukom prekrivajući oči.
“Hm...ovaj...da...oprostite...ja...trebala sam kucati...tata vas poziva na večeru...bok...” i izašla je iz sobe.
Alex je ustao s kreveta i zastao da nešto kae, ali se na kraju predomislio i slijedio sestrin primjer te izašao iz sobe, ostavljajući me sama sa zbrkanim mislima.
Koji vrag je sad ovo bio?! Alex i ja smo se poljubili?! Ali kako sam mogla tako nešto učiniti Ryanu? Pa...pa...ovo je poput prijevare! Ne mogu vjerovati da sam prevarila dečka! Ja, koja sam uvijek bila protiv varanja i laganja u vezi, sam prevarila najboljeg dečka na svijetu?! Iako...ne može se poreći da mi se osjećaj kako se ljubim s Alexom nije svidio. Zapravo, ovaj poljubac s Alexom mi je bio bolji od svih Ryanovih poljupca i to me stvarno grizlo.

*****

Večera je protekla u monotonom tonu. Nitko nije govorio. Gospodin Southwood je bio dubokozamišljen i razmišljao je o svom poslu, Olivera nije bio za večerom jer je imao spoj, ja sam se totalno usredotočila na svoj tanjur (iako sam pojela samo dva zalogaja) jer sam se bojala da ako dignem pogled, vidjet ću Alexa, a Jill je tokom cijele večere streljala Alexa i mene svojim najotrovnijim pogledom.
Nakon večere, gospodin Southwood se zatvorio s Alexom u dnevnu sobu kako bi čuli novosti s ČRM (Čarobnjačke radio mreže), pa smo Jill i ja ostale same da pospremimo stol.
“Chloe, kako si mogla?” razočarano me upitala Jill. “Ljubila si se smojim bratom koji ima curu, a ti usput imaš dečka koji je moj najbolji prijatelj. Ne misliš da je to prijevara?”
“Znam Jill, neće se ponoviti!” obećala sam joj.
“Obećaješ?” sumnjičavo me upitala Jill.
“Da.” samouvjereno sam rekla.
“I bolje ti je da izvršiš obećanje!” zaprijetila mi je Jill. “Ne bi voljela da moram birati između najbolje prijateljice, najboljeg prijatelja i brata.”
“Nećeš morati birati: volim Ryana i ovaj poljubac mi nije značio ništa.” uvjeravala sam ju.
“Jesi sigurna?” i dalje je Jill bila sumnjičava.
“Da Jill, jesam!” rekla sam joj. “Pa i sama znaš da nikad ne i mogla prevariti nekoga koga volim!”
Jill mi je uputila onaj svoj bolje-ti-je-da-ne-lažeš pogled. No ja sam bila sigurna. Ryan je moj dečko i njega volim, a Alex...pa čak iako je on zaljubljen u mene, ja nisam u njega. Ako ću ikad morati birati između njih dvojice, znam koga bih izabrala.

- 10:43 - Komentari (7) - *

ponedjeljak, 30.07.2007.

It's hard to be a teenager

Iz kupaonice su doprli zvuci povraćanja i to me je još više potaknulo da se uhvatim za glavu. Ova glupa migrena me mučila od ranog jutra. Da ni ne spominjemo u kakvom je stanju kuća bila! Slijedi mi stogodišnja kazna kad mama vidi da smo uništile kuću to temelja. Ako ne popuši foru da je kroz kuću prošlo krdo pomahnitalih hipogrifa, mislim da će shvatiti da smo cure i ja jučer imale tajni tulum koji se oteo kontroli, kao i naša samokontrola prema alkoholu. Ne samo da smo sve pet bile pijane ko guzice, nego smo još k tome bljuvale ko što zmaj riga vatru!
“Imamo li još Aspirina?” tupo je upitala Jill.
“Ne, Samantha je posljednja tri strpala u usta prije no što se onesvjestila.” rekla je Haley u polusnu.
U kuhinju se dogegala Chelsea koja je upravo obavila ritual bljuvanja. Nećemo ni spominjati po koji put, kao ni činjenicu da se toliko napila da se izpovraćala pokraj WC-a, a ne u njega. Kao razlog je navela taj da sve oko sebe vidi troduplo tako da nije znala koja WC školjka koju vidi je prava. Moja sućut Chelz!
“Mama će poludjeti.” rekla sam, suočena s istinom. “A tek Joanna! Ajme, mogu se početi pakirati za Azkaban!”
“Smiri se C.!” rekla je Samantha. “Ti nisi ništa kriva! Mi smo te koje su organizirale tulum i dopustile da se zakuha.”
“Neću dopustiti da vi preuzmete krivicu!” odmahnula sam glavom i migrena mi se odmah povećala. “Ja sam jednako kriva kao i vi! Pa niste mi vi nalijevale plamenviski u usta i tako me opile skupa sa sobom!”
“Čija je glupa ideja bila da napravimo taj tulum?!” glasno upita Jill, držeći se za glavu.
Haley, Samantha i ja smo se okrenule prema polumrtvoj Chelsei.
“A ne! Da se niste usudile mene okriviti za ovaj rusvaj!” branila se ona. “Ja sam predložila da napravimo tulum, a ni vi se niste baš opirale toj zamisli!”
“Sve smo podjednako krive!” rekla je Haley.
Tad su u kuhinju ušli Alex, Ryan, Bastian, Johnny i James. Nas petoro i njih petorica smo zapravo bili krivi za kaos koji je vladao u kući. Razlika je bila u tome što su dečki bili trezni, a nas je mučio mamurluk.
“Evo cure, sad ste okusile divan svijet hrpe promile u vašoj krvi!” morao je Bastian, Jillin najbolji prijatelj, biti sarkastičan.
“Hales, poljubio bi te, ali ne želim da me zapuhne zadah alkohola.” namignuo je Johnny svojoj curi kojoj njegova dosjetka nije bila zabavna.
“Chloe, tulum je bio stvarno genijalan!” smijao se i James, Samanthina tiha patnja, jer je i njega kao i ostale dečke sve ovo zabavljalo. “Tek sad shvaćam što to znači biti mrtav-pijan!”
“Ne brini, pomoći ćemo vam da sredite kuću prije no što dođu tvoji doma!” tješio me Alex, Jillin brat.
“Daj me podsjeti...kako ste uopće izmamile starce iz kuće?” zanimalo je Ryana.
“Ja sam zamolila tatu da ih pozove k sebi na večeru, a s obzirom da sam znala kako će se gospodin Candler i moj tata zapričati, pretpostavila sam da će im ponuditi da prespavaju što se očito i dogodilo.” objasnila je Haley.
“Da, svi su otišli na večeru u Janein restoran, a onda k Haleynim doma.” dodala je Samantha.
I tek što je to rekla, nas desetoro smo začuli zvuk otvaranja ulaznih vrata kuće i u kuhinju su stupili Joanna, moji roditelji, Chelseini roditelji, Haleyin tata i Jane, svi do jednog bijesni zbog prizora koji su zatekli...

*****

“Chloe, ovo od tebe nisam očekivala!” pjenila se moja mama. “Urušiti kuću u jednoj noći zbog lude pijanke i nedopuštenog tuluma?!”
“Alice, dušo...nema svrhe vikati na nju.” stavio je tata ruku na mamino rame i tapšao ju, a ona ga je ljutito pogledala. Tata se nije dao smesti. “Šteta je počinjena, Chloe i njezino društvance su počistili kuću i mislim da joj je ovo zadnji put da se ovako nešto dogodilo, je li Chloe Anne?”
Namrgodila sam se jer me tata nazvao punim imenom, ali sam ipak kimnula glavom. Mama i dalje nije popuštala.
“Gledaj mama...stvarno mi je jako, jako žao što smo to uradili!” ispričala sam se po stoti puta. “Ovako nešto više nikad neću ponoviti i tako mi svega, ovo mi je prvi i zadnji put da sam se napila!”
“I bolje da ti je jer ako te još jednom ulovim da si popila i kapljicu alkohola, sljepit ću ti jezik za nepce i to doživotno pa tako više nikad ništa nećeš moći piti!” zaprijetila mi je mama, mašući kažiprstom meni ispred nosa. “Sad više nisam uopće sigurna imam li povjerenja u tebe da te ostavim samu doma. Haleyn otac je pozvao Georgea na neki seminar o novim vrstama napitaka za liječenje magičnih bolesti koji se održava sljedećeg tjedna u Finskoj, ali s obzirom na okolnosti... Mislim da nećemo ići!”
“Ali tati je ovo jedinstvena prilika!” pobunila sam se. “Morate ići!”
“I ostavimo tebe samu, pa da zateknemo kuću u ruševinama? A-a, ne bi išlo!”
“A što kažete na ovo: Chloe pošaljete kod Southwoodovih na praznike, a mi lijepo otiđemo u Finsku?” predložila je Laura. Svi smo je u čudu pogledali. “Meni se to čini ko dobra ideja! Bit će pod nadzorom, a mi ćemo u miru moći otići na taj tatin seminar! Osim toga, čula sam da su finski dečki vrlo dobro građeni...”
“To čak i nije tako loša ideja!” promrmljala je mama. “Hm...moram kontaktirati s Peterom Southwoodom i vidjeti slaže li se on.”
Mama je izjurile iz kuhinje, očito napisati pismo Jillinom tati. Tata je slegnuo ramenima i vratio se u svoju radnu sobu. Laura mi se nasmijala.
“A sad sestro...pošto sam te izvukla iz nevolje, mislim da zaslužujem ćuti detalje s tog vašeg tuluma!” namignula mi je, a ja sam se zacerekala.

*****

Pošto su se Haley, Samantha i Chelsea za kaznu morale vratiti kući jer su ih roditelji zatekli pijane, a dečki su i ovako i onako došli samo na tulum, pa su se i oni vratili doma, Jill i ja smo jedine ostale u Hogsmadeu. Moja mama se dogovorila s Jill da neće spominjati njezinom tati tulum iz pristojnosti jer je pristao da ja dođem k njima za vrijeme dok su moji na seminaru u Finskoj.
Sljedećih tjedan dana smo Jill i ja izbjegavale moju mamu koja nikako nije mogla preboljeti činjenicu da smo njoj iza leđa napravile tulum koji je zamalo uništio našu kuću. Uglavnom smo izbivale i smicale se po Hogsmadeu. Napokon u subotu kad su moji trebali otputovati u Finsku (Laura je bila presretna što će ljeto prije odlaska na svoju prvu godinu u Hogwarts, provesti u inozemstvu), Jill i ja smo se spakovale i letiprahom otputovale u London, Jillinu obiteljsku kuću.
“Hej, došle ste!”
Jill i ja smo izašle iz kamina u dnevni boravak Southwoodovih. Na kauču ispred kamina su sjedili Bastian i Alex. Dnevni boravak je bio stvarno lijep. Nije bio moderan, već je imao satinski antikni namještaj, a zidove je krasila nježna nijansa zelene boje. U svakom kutu prostorije je bio mali stolić s vazom cvijeća. Sve u svemu, prostorija se doimala stvarno ugodnom.
Alex je ustao s kauča i zagrlio Jill.
“Dobrodošla kući sestro!”
“Alex, nemoj mi se sad raspekmeziti!” nasmijala se Jill i okrenula po prostoriji. “Hej Bastiane! Nego...gdje je Oliver?”
“Ma, znaš njega: red, red, mir, tišina i disciplina!” odmahnuo je rukom Alex. “Na poslu je, danas mu dolazi inspekcija pa je nervozan. Bok Chloe!”
Uzvratila sam mu pozdrav i Alex se nasmješio otkrivši tako svoje savršene zube, a do izražaja su došle i njegove divne, plave oči. Tek sad sam shvatila što je Jill mislila kad je rekla da se cure ljepe za njenog brata. Alex je pravi komad...ah, šteta šta sam sretno zauzeta!
“Dođi Chloe, ti ćeš spavati u mojoj sobi!” mahnula je glavom Jill, dajući mi znak da ju slijedim.
“Zapravo...” progovorio je ponovno Alex, a Jill i ja smo ga pogledale, “...tata je Chloe pripremio sobu na tavanu. Onu u kojoj si ti spavala kad si bila mala.”
Jill je slegnula ramenima i okrenula očima. Izašla je iz dnevnog bravka i došla u prostoriju koja je služila i kao kuhinja i kao blagavaonica. Niže se prostorija sužavala tvoreći tako svojstveni hodnik koji vodi prema ulaznim vratima kuće. Mi smo se okrenule na drugu stranu i ja sam slijedila Jill uz stepenice koje su se nalazile odmah s desne strane vrata dnevnog boravka.
Stale smo na prvom odmorištu. Tu su se nalazila dvoja vrata. Jill je ušla na ona lijeva i ušle smo u njezinu soba koju definitivno nisam tako zamišljala. Jill je spustila kovčege nasred sobe i nasmješila mi se.
“Vjeruj mi, nisam ja birala boju zidova.”
Namignula sam joj; valjda je Jill mislila kako smatram njezinu sobu djetinjastom zbog blage nijasne roze boje na zidovima, ali soba je imala udoban ambijent.
“Hajde, idemo te smjestiti u tvoju sobu!”
Izašle smo iz Jilline sobe i prije no što smo se stepenicama uputile na drugo odmorište, Jill mi je rekla: “Ova soba nasuprot moje je Oliverova.”
Na sljedećem odmorištu su također bila dvoja vrata, jedna od Alexove sobe, a druga od kupaonice. Jill je rekla da njezin otac ima sobu u prizemlju. Napokon, na trećem odmorištu je bila sobu u kojoj ću ja boraviti sljedećih nekoliko dana. Ova je definitivno bila uređena kao za neku malu djevojčicu, a Jill mi je rekla da je to njezina bivša soba, ali da njezin otac nikad nije želio da se ništa u toj sobi mijenja. Inače ta soba služi za goste koji žele prespavati.
“Ti se raspakuj, a onda poslije možemo jesti.” rekla je Jill. “Stvarno sorry zbog sobe i svih ovih igračka u njoj.”
“Nema veze, i ovako ću u sobi samo spavati, jel?” namignula sam joj.
“Pa naravno, dane ćemo provoditi tulumareći, ali ovog puta bez alkohola!” zacerekala se Jill.

- 10:44 - Komentari (15) - *

subota, 28.07.2007.

Vraćam se među žive, preporodila sam se kao feniks!

Sjedila sam na prozoru i tupo zurila kroz njega. Mnoge vještice i čarobnjaci su jurili kroz hogsmadeske ulice. Kroz prozor sam vidjela kako mama i Laura sjede za stolom u hladovini visokog hrasta. Cijelo dvorište kuće je bilo okruženo niskom, bijelom drvenom ogradom. U stražnjem dvorištu je bio portnjak u kojem su se isticale plamenocrvene jagode. Zamjetila sam da je Joanna (naša kućna pomoćnica) mami i Lauri upravo poslužila jagode iz našeg povrtnjaka sa šlagom i čokoladnim preljevom. Iako sam u tom trenutku osjetila veliki poriv da im se pridružim, oduprijela sam se nagonu da otiđem iz ove prostorije.
U zadnje vrijeme sam iz sobe izlazila samo kad bi morala na WC, praktički nisam ni silazila u prizemlje da objedujem. Jedino što sam radila jest spavala ili sjedila na prozoru i tupo zurila kroz prozor. Čak se nisam trudila ni presvući u normalnu odjeću, već nekoliko dana sam na sebi imala jedno te istu piđamu.
Valjda sam se na taj način nosila s tugom, nosila s činjenicom da je Leanne mrtva. Još uvijek su mi suze navirale na lice svaki puta kad bi samo pomislila na to. Obrisala sam ih rukavom i zavalila se na krevet. Okrenula sam se na bok i pokušala ponovno zaspati kadli sm čula da se vrata moje sobe otvaraju. Nisam morala ni pogledati tko je, znala sam da me mama po tko zna koji put pokušava nagovoriti da odem nešto pojesti.
“Dušo?” začula sam mamin glas.
“Mama, nisam gladna.” promrmljala sam, ali su se moje riječi stopile s kruljenjem u mom želudcu.
“Iako je očito da jesi, ne radi se o tome.” rekla je mama. “Par osoba ti je došlo u posjet.”
Uspravila sam se na krevetu i vidjela maminu glavu kako proviruje kroz vrata moje sobe. Nasmijala se te otvorila vrata širom, a u moju sobu su u trenu stupile četiri nasmijane cure koje su nešto sretno vikale.
“C. ti si se našto zapustila!” primjetila je Samantha. “Sorry stara kaj to moram reći, ali užasno izgledaš!”
“Oooh Sam, ne moraš biti tako skromna!” nasmijal se Jill. “Pa očito je da Chloe izgleda katastrofalno!”
“Hej, hej: dosta šala na račun mog izgleda!” rekla sam im, pokušavajući zatomiti navalu emocija zbog sreće što vidim svoje tri najbolje prijateljice.
“Chloe, dajemo ti deset minuta da se središ, a onda idemo u provod!” rekla je Haley i uputila mi svoj naširi osmjeh.
“Što vas tri radite ovdje?” upitala sam ih.
“Tvoja mama nas je pozvala.” reče Samantha, pa smo se sve četiri okrenule prema mojoj mami.
Ona je samo slegnula ramenima i nasmijala se.
“Bila si toliko utučena i u depresiji pa sam poslala pismo njihovim roditeljima i pozvala cure da te posjete. Svi roditelji su pristali da cure ostanu ovdje do kraja praznika.”
“A kad si mi to mislila reći?” podigla sam obrve.
“Da ti je rekla, onda to ne bi bilo iznenađenje ludice!” izbeljila mi se Jill.
“Hajde sad, sredi se i idemo u šetnju!” rekla je Sam.
Nije mi bilo druge. Iako mi se nije dalo, cure nisu popuštale. Na kraju sam se otišla otuširati, presvući u normalnu bezjačku odjeću i nakon što sam se najela (“Chloe Anne, užasno si mršava! Izgledaš ko gladno dijete Afrike! Da si ispraznila ovaj tanjur do kraja, inače ću te ja natjerati da ga pojedeš!” prijetila mi je Joanna), bila sam kao nova. Samantha, Jill i Haley su me odmjerile od glave do pete.
“Da, sad izgledaš ko ona dobra stara Chloe!” kimnula je glavom Jill.
“Još samo da nabaciš osmjeh na lice...” predložila je Samantha.
“Ako se ne sjećaš kako se smije, samo radi sve što i ja.” rekla je dobro raspoložena Haley.
“Nemojte pretjerivati!” doviknul im je Laura. “Uspjeh je što ste ju uopće uspjele izvući iz kuće!”
Cure i ja smo se nasmijale. Pristala sam otići na sladoledni kup Kod tri metle. Uz veselo čavrljanje uputile smo se kroz sunčani Hogsmade. Napokon došavši do Tri metle, sjele smo sve četiri za jedan stol i naručile što veće sledoledne kupove. Madame Rosmerta se obradovala što nas vidi. Donijela nam je naše naruđbe i rekla da ne moramo platiti jer ‘kuća časti’.
“E pa, u slast cure i znajte da jedete taj sladoled u Chloeino zdravlje, hehe!” zacerekala se Samantha.
“Chloe? Chloe Candler?”
Okrenula sam se da vidim tko me doziva. Na vratima birca je stajala ni više ni manje nego Chelsea Marie McOwen, moja sestrična.
“Dovraga Chelz, što ti radiš ovdje?!” uzviknula sam šokirano.
“Moji su me odlučili od ove godine premjestiti u Hogwarts.” rekla je jednako šokirana Chelsea. “Mislili smo da je pametno navratiti malo k vama.”
Chelsea i ja smo se zagrlile, ali kad je ona uzviknula: “C., bez uvrede, ali ne volim previše fizičke kontakte s istim spolom.”, pustila sam ju uz osmjeh.
“Cure, ovo je moja sestrična Chelsea McOwen. Chelz, ovo su Samantha Wilson, Jill Southwood i Joie Heron.” upoznala sam ih. “Ups parodon...Haley Joy Heron.”
“Pa baš ste frajerice!” zacerekala se Chelsea.
“Chelz, kako Conker?” upitah ju.
“Dobro je, drži se!” odgovorila je Chelsea, nakon što je zamolila Madame Rosmertu da i njoj donese sladoledni kup, ali preliven plamenviskijom.
“Conker ti je brat?” upitala je Jill, a Chelsea i ja smo se pukle smijeti.
“Ne, Conker je moj zec.” kroz svoj luđački smijeh je probrgljala Chelsea.
Nas petero nastavile smo se cerekati cijelo poslijepodne, pa čak i večer. Madame Rosmerta nas jemorala otjerati kući jer je bilo vrijeme da zatvori kafić. Na putu kući, Chelsea je spomenula Leanne.
“Čuj stara, čula sam šta se dogodilo i moram reći da mi je fakat žao!”
“Hvala Chelz!” promrmljala sam.
Ostale cure nisu ništa rekle; imala sam osjećaj da izbjegavaju tu temu. Ipak, Haley se očito nije mogla suzdržati.
“Samo se ti drži Chloe, mi smo uz tebe. Bit ćemo ti podrška.”
“Hvala Joie!” nasmijala sam se.
“Kul, sad kad je Chloe pet među živima...predlažem da sutra navečer bacimo starce van iz kuće i napravimo mali privatni tulum!” zadovoljno je trljala rukama Chelsea.
“Zvuči dobro, ali ako nema alkohola na tom tulumu, ja ne dolazim!” sarkastično je rekla Samantha, a Jill ju je poduprijela.
“Znači dogovoreno je: sutra navečer radimo tulum kod Chloe doma!” namignula mi je Haley.
Nisam im se proturiječila. Znala sam da je zabava upravo ono što mi treba.

- 19:08 - Komentari (8) - *

srijeda, 25.07.2007.

Let's start again...

Dame i gospodo, moja malenkost je u ovih par dana koliko sam bila na moru shvatila da mi jako fali pisati Chloe blog jer je Chloe bila moj prvi blog i nju sam nekako odmah zavoljela kao lik. Zato sam odlučila ponovno staviti ovaj blog u pogon i to kao nastavak prave i prave, izvorne priče. Za vas koji ste me i prije čitali, ovo će biti ponavljanje gradiva, a za vas koji niste ovo će biti uvod u život Chloe Candler.

Chloe Anne Candler kreće na četvrtu godinu u Hogwartsu. Ona u njezina prijateljica Leanne Harris, nakon ljeta provedenog zajedno, raduju se što će ponovno stupiti u školske klupe. Leanne je inače siroče, bezjačkog podrijekla. Roditelji su je napustili po rođenju i odrasla u ju sirotištu te do 11. godine nije znala da je vještica. Leanne i Chloe su od prvog dana najbolje prijateljice. Prvog dana na četvrtoj godini u Hogwartsu, Ravenclawi prvi sat imaju Travarstvo s Hufflepuffima. Chloe se tome veseli jer će tako napokon vidjeti svoju tihu patnju, Ryana Scotta. Srećom, Jill Southwood, Chloeina prijateljica iz Hufflepuffa upoznaje Chloe s Ryanom te se njih dvoje počinju družiti. Jednog dana u Hogsmadeu, Chloe sreće ženu, Karen Bewick, koja tvrdi da je njezina prava majka. Ispriča joj priču o tome kako je Karen rodila Chloe, ali su joj Chloeini roditelji oduzeli od nje jer su mislili da Karen neće biti Chloe dobra majka. Chloe povjeruje u tu priču i odbija viđati svoje roditelje te se potajno nalazi s Karen u Hogsmadeu. U međuvremenu, Ryan i Chloe se zbližavaju, ali onda Chloe sazna da je Ryan prohodao s Griffindorkom Natalie. Također se posvađa s Leanne, ali se njih dvije ipak pomire. Zadnjeg dana škole, Chloe dolazi reći Candlerovima da odlazi živjeti s Karen. Tad se sazna prava istina o tome kako je Karen lagala Chloe cijelo vrijeme te joj ona nije prava majka. U naltu bijesa, Karen izvuče štapić te želi ubiti Chloe, ali se Leanne baci ispred svoje najbolje prijateljice pa tako Karen ubije Leanne. Chloe se od šoka onesvjesti i završi u bolnici. Tri dana kasnije kad se probudi i čuje što se dogodilo, vidno je potresena. Utjehu pronali u Ryanu koji joj napokon priza da je u nju zaljubljen te da je prekinuo s Natalie jer želi biti s Chloe. Njih dvoje se poljube. Na Leannein sprovod dolazi mnogo ljudi. Chloe osjeća patnju jer ju je njezina najbolja prijateljica napustila. Pred njom su dva mjeseca ljetnih praznika kojima se Chloe nimalo ne veseli.

Dakle, to je otprilike radnja koja se odvijala u mojoj prethodnoj priči, a ja ću sad pisati što se dogodilo dalje. Na petoj godini. Sigurna sam da će vam se ideja svidjeti. Za sad sam u priču ubacila neke ljude za koje smatram da mi se najbolje uklapaju. Ako još netko želi u priču neka kaže. Pozdrav do sljedećeg pravog posta koji ide uskoro od Chloe a.k.a Alexis!

- 16:45 - Komentari (5) - *

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.